Kako prepoznati kvalitetan prirodni med?
Med od davnina važi za jednu od najzdravijih namirnica koju bi svaki čovek trebalo da konzumira. Zbog svojih pozitivnih efekata po ljudsko zdravlje rado je viđen gost skoro svih trpeza. Med kupujemo, nabavljamo u prodavnicama, supermarketima, od lokalnih prodavaca i proizvođača. Iako možda do sada nikada niste vodili računa gde kupujete med, kao i o ceni meda, zapravo je vrlo važno gde ga kupujete i koliko će vas koštati.
Nažalost, vrlo lako se može desiti da kupite veštački med, koji nema nikakve veze sa pravim pčelinjim proizvodom, osim imena pod kojim se prodaje.
Zašto se med falsifikuje i kako da prepoznate da li je med veštački ili pravi?
Da bi se napravio vrhunski proizvod, kao što je med, potrebno je uložiti mnogo truda, rada i znanja. Sam proces proizvodnje meda se odvija sporo jer se med proizvodi ručno. S druge strane, kada je reč o prodaji meda, tražnja za medom je uvek veća od ponude. Kako bi zadovoljili potrebe tržišta, pojedini proizvođači meda dodaju u med razne šećere ili proizvode „med“ (recimo od kukuruznog skroba ili korišćenjem sirupa za bombone) u kome, zapravo nema ni jednog grama meda. Takvi, nesavesni i neuki ljudi prodaju veštački med, sa jasnim ciljem – da ostvare profit.
Evo par korisnih saveta kako da proverite da li je med pravi ili veštački:
1. Ukoliko gledate kroz teglu u kojoj se nalazi prirodni med nećete videti slova na etiketi, dok ćete kroz veštački videti slova. Zapravo, pravi med je dosta gušći od veštačkog, dok je veštački proziran.
2. Pažnju obavezno obratite na etiketu, odnosno na sadržaj na etiketi meda koji želite da kupite. Ukoliko na medu postoji hologramska markica koju izdaje Ministarstvo poljoprivrede to bi zaista trebalo da bude garancija da je u pitanju prirodan med vrhunskog kvaliteta.
2. Uzmite kašičicu meda, okrenite da pada na dole. Ukoliko med pada bez prekida i pravi „osmice“ znači da je prirodan, dok med koji je veštački će padati dole u prekidima.
3. Uzmite parče papira (najbolje uzeti ubrus) i sipajte malo meda na njega, ukoliko med nakon nekoliko minuta probije papir znači da je u pitanju veštački med.
4. Pomešajte med sa vodom, dodajte četiri kašikice sirćeta. Ako ova mešavina počne ne peni znači da je med prirodni.
5. U čašu vode dodajte kašičicu meda, ukoliko je med veštački počeće da se topi, dok će prirodni med pasti na dno čaše.
Osnovna razlika između prirodnog i veštačkog meda
Osnovna razlika između prirodnog i veštačkog meda je u tome što se prirodan med nakon određenog vremena kristališe, a veštački ne – ili, ukoliko se kristališe, ne kristališe se ravnomerno i nisu isti kristali kao kod prirodnog meda.
Možda postoji svega tri vrste prirodnog meda koje se ne kristališu, dok se sve ostale vrste prirodnog meda kristališu, ali u različitim vremenskim periodima. Prirodni med se brže kristališe ukoliko ga držite u frižideru.
Najbrže se kristališe med od uljane repice i to za nekih desetak dana, dok se bagremov med veoma sporo kristališe. Med od uljane repice se ređe koristi u ishrani, više se koristi u kozmetici za izradu raznih krema. Uljana repica zbog ogromne količine polena dovodi do bržeg razmnožavanja i jačanja pčelinjih društava.
Bagremov med sporije se kristališe jer u njegovom sastavu ima mnogo više fruktoze nego glukoze. Prirodnom bagremovom medu treba dve do tri godine da bi se ukristalisao. Kristali bagremovog meda su veoma sitni.
Prirodni med je po pravilu nešto skuplji od veštačkog meda
Najtraženiji, a ujedno i najskuplji, prirodni med kod nas je bagremov med koji se dobija od nektara bagremovog cveta. Pravi prirodan med ne može da košta 300 ili 400 dinara. Naprotiv, u zavisnosti od vrste meda cena prirodnog meda se kreće od 500 dinara, pa na više.
Po pravilu, šećerni sirup daje se kao prihrana pčelama u zimskom periodu i to ukoliko su potrošile ono što su same spremile za zimski period. Ponekad pčelari hrane pčele industrijskim šećerima i na taj način posredno proizvode falsifikovan med. Zapravo, pojedini pčelari šećernim sirupom nastoje da nadomeste pčelama polen. Takav med kasnije mešaju sa prirodnim medom. U prodavnicama, i kod nekih lokalnih prodavaca takav med se prodaje po punoj ceni, iako je to zapravo poluproizvod. Nažalost, ovako dobijen med je teško razlikovati od prirodnog meda. Zapravo, razlika se može utvrditi jedino laboratorijskom analizom.
Na deklaraciji ovakvog meda obično je naznačeno da je reč o medu sa dodatkom glukoznog/fruktoznog sirupa, ali malim i skoro nečitljivim slovima. Iako je u pitanju nelegalna prodaja meda, inspekcija donekle toleriše prodaju ovakvog meda.
Zapravo, 100% prirodni med je čist proizvod u kome ne sme da bude dodatka bilo koje druge supstance. Med, kao i ostali pčelinji proizvodi, su retka vrsta hrane koja bi do nas trebala da dođe u gotovo neizmenjenom obliku, bez industrijske prerade, odnosno onako kako su je pčele pripremile.
Dilema: gde kupiti med?
Najsigurniji način je da med kupite direktno od pčelara. Da nađete pčelara iz svoje okoline, da se raspitate da li taj čovek ima pčele, koliko ima košnica… Jedino na taj način možete biti sigurni da ste 100% kupili pravi, prirodni med.
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.