Navodnjavanje: sistem kap po kap, orošavanje ili mikroorošavanje? | AgroKorpa
For a better experience please change your browser to CHROME, FIREFOX, OPERA or Internet Explorer.
Navodnjavanje: sistem kap po kap, orošavanje ili mikroorošavanje?

Navodnjavanje: sistem kap po kap, orošavanje ili mikroorošavanje?

Usled nedostatka dovoljne količine vode u zemljištu, fiziološki i biohemijski procesi u biljci se odvijaju usporeno. Samim tim biljke brzo stare, te se dobijaju mali prinosi slabog kvaliteta. Kako bi se nadomestio nedstatak vlage u zemljištu veoma je važno navodnjavanje!

Navodnjavanje ili irigacija predstavlja agrotehničku meru (postupak) kojim se na poljoprivredno zemljišta, veštačkim putem, dovodi voda.  Namera je da se postigne dovoljna količina vlage koja je neophodna za normalnu ishranu biljaka.

U zavisnosti od oblika i veličine parcele, količine i kvaliteta pristupačne vode za navodnjavanje, troškova proizvodnje primenjuju se različiti načini i sistemi navodnjavanja.

U narednom tekstu govorićemo o prednostima i manama pojedinih načina navodnjavanja, kao što su: sistem kap po kap, orošavanje, mikroorošavanje. Ove nabrojane načine navodnjavanja razlikujemo po načinu primene (aplikacije) vode na proizvodnu površinu.

Metoda veštačkog kišenja – orošavanje

Sistemi za navodnjavanje pod pritiskom (orošavanje) koji su klasifikovani u ovu grupu sistema su:

  • navodnjavanje kišnim krilima,
  • navodnjavanje tifonima,
  • navodnjavanje pivot uređajima,
  • navodnjavanje linearima i
  • navodnjavanje bum uređajima.
rasprskivaci
Orošavanje – rasprskivači                                                                                                                                                                            Foto: Toro.com

Zapravo, sistemi za navodnjavanje pod pritiskom su svi oni sistemi koji rade pod tzv. nominalnim pritiskom. To su sistemi koji kao uređaj za distribuciju vode imaju tzv. top rasprskivače, udarne (klasične) rasprskivače, mikrorasprskivače ili kapaljke.

S tim da mikrorasprskivači i kapaljke pripadaju grupi lokalizovanog navodnjavanja pod pritiskom o čemu će kasnije biti više reči.

Najniži radni pritisak na uređaju za distribuciju vode je 0,5 kPa (kilopaskala), a najviši obično ne prelazi 0,8 kPa. Sistemi za navodnjavanje pod visokim pritiskom tj. orošavanjem, koriste manje vode u odnosu na gravitacione sisteme za navodnjavanje. S druge strane u poređenju sa lokalizovanim navodnjavanjem, orošavanjem se koriste veće količine vode.

Može se primetiti da krajnji uređaji ovog sistema mogu distriburati velike količine vode, i ta voda (slika gore) veoma je podložna isparavanju.

Pod orošavanjem se podrazumeva distribucija vode koja simulira prirodne uslove kišenja (manjeg ili većeg intenziteta i trajanja) i zbog toga se u stručnoj literaturi, a i među poljoprivrednim proizvođačima, ova metoda često naziva „metoda veštačkog kišenja“.

U zavisnosti od vrste krajnjeg uređaja za distribuciju vode, intenzitet kišenja i krupnoća isporučenih „kišnih“ kapi, znatno se razlikuju. Top rasprskivači (instalirani na uređaju) distribuiraju velike količine vode i krupnije „kišne“ kapi, za razliku od klasičnih udarnih rasprskivača i miniorošivača (koji su klasifikovani u grupu lokalizovanog navodnjavanja).

Miniorošivači i udarni rasprskivači daju finije kapi i distribuiraju manje količine vode, respektivno.

Kod sistema orošavanja mogu se javiti dodatni problemi

Problemi  su naročito primetni u organskoj poljoprivredi, a to su:

  • Velika investiciona ulaganja. Sisteme za navodnjavanje koji rade pod visokim pritiscima i koji isporučuju velike količine vode u jedinici vremena, karakteriše visoka cena što dodatno poskupljuje organsku proizvodnju koja je zbog procesa sertifikacije i kontrole sama po sebi skupa proizvodnja.

 

  •  Veliki gubici vode putem isparavanja koji se prema prof. R. Stričević kreću od 6 do 10%. Ukoliko se ta voda plaća, to predstavlja dodatni problem, jer se tih 6 do 10% plaćene vode, ne iskoristi.

 

  • Širenje biljnih bolesti. U organskoj poljoprivredi se primenom metode orošavanja biloški stimulatori rasta i zaštitna sredstva koja su folijarno primenjena mogu sprati sa lisne površine. Ovo se može rešiti tako što će se folijarno prihranjivanje izvršiti nakon zalivanja, ili tako što će se pred kraj zalivanja sistemu dodati rastvorena sredstva. Važno je napomenuti da određene biljne kulture vrlo često mogu loše da reaguju na zalivanje preko lista. Recimo kod jabuke se pojavljuje smotavac, vinova loza pati od plamenjače, krompir takođe pati od plamenjače, banane trule, itd..

Veliki problem koji se javlja prilikom navodnjavanja metodom orošavanja jeste stvaranje povoljnih uslova za razna gljivična oboljenja biljaka, kao i za pojavu štetnih mikroorganizama.

 

  • Erozija zemljišta na neravnim terenima. Na terenima u padu dolazi do erozije tj. odnošenja površinskog sloja zemljišta, a uzrok tome su krupne kapi i veliki intenziteti orošavanja.

 

  • Gubici vode usled rasipnog površinskog oticanja. Javljaju se usled korišćenja većih normi zalivanja, a naročito su prisutni na nagnutim terenima. Najčešći uzrok površinskog oticanja je izbor rapsrskivača sa većim proticajem i/ili šema postavke rasprskivača pri kojoj se javlja veći intenzitet orošavanja od intenziteta infiltracije zemljišta.

 

  • Narušavanje struktrure zemljišta. Top rasprskivačima i klasičnim rasprskivačima većih kapaciteta utiče se na strukturu zemljišta i smanjuje se njegova produktivna sposobnost. Naročito ako se navodnjavanje izvodi na neravnim terenima.  To je od naročitog značaja ako se uzme u obzir da je očuvanje kvaliteta zemljišnog pokrivača jedan od ciljeva organskog načina proizvodnje.

 

Gravitacioni sistemi za veće proizvodne površine

Uskoredim usevima i usevima sa velikom gustinom sadnje/setve (kukuruz, pšenica, ječam, raž, ovas, suncokret, lucerka, krompir, pirinač, pamuk itd.) i većim proizvodnim površinama, odgovaraju tehnike zalivanja koje pripadaju gravitacionim sistemima ili sistemima pod visokim pritiskom.

Ono što je bitno kod ovakvih sistema jeste određivanje optimalne norme navodnjavanja, a kako bi se smanjila količina vode koju ne usvoji korenov sistem i na taj način postigne efikasnije zalivanje. Osnovni cilj ovih sistema je da se ukaže na probleme koji se mogu javiti na polju, kao i na pojedine elemente prilikom projektovanja sistema i kvalitativne i ekonomske kalkulacije proizvodnje.

Tifon navodnjavanje
Tifon sa rampom u radu                                                                                                                                                                         Foto: stocksy.com

Rasprskivači manjeg kapaciteta primena

Kada se poljoprivredni proizvođači nađu u situaciji da treba da izaberu tehniku navodnjavanja koju će primenjivati u svom zasadu, pogotovo organskom u kojem nije adekvatno primeniti lokalizovano navodnjavanje, kod sistema orošavanja treba dati prednost rasprskivačima manjeg kapaciteta.

Ovim rasprskivačima će se stvarni i potencijalni negativni efekti navodnjavanja znatno umanjiti. To podrazumeva primenu kišnih krila na kojima će biti postavljeni rasprskivači manjih kapaciteta, primena tifona koji će raditi sa slabijim topovima i sl..

Rasprskivači manjih kapaciteta mogu povoljno delovati na mikroklimat zalivnih parcela (primenjuju se najčešće u voćarstvu i u povrtarstvu), što ima niz prednosti o kojima će više reči uslediti u odeljku o mikroorošivačima.

Lokalizovano navodnjavanje – kap po kap i mikroorošavanje

Lokalizovano navodnjavanje podrazumeva korišćenje male količine vode koja se doprema na manji deo – od 30 do 50% od ukupne zalivne površine. Pod lokalizovanim navodnjavanjem podrazumeva se:

  • navodnjavanje brazdama (gravitacioni sistem za navodnjavanje),
  • navodnjavanje mikroorošivačima
  • i navodnjavanje sistemom kap po kap koji može biti površinski i potpovršinski.

Metode navodnjavanja koje su potpuno u skladu sa načelima organske proizvodnje su:

  • navodnjavanje mikroorošavanjem
  • navodnjavanje metodom kap po kap

 Mikroorošavanje

Ova tehnika zalivanja u poređenju sa gravitacionim sistemima i sistemima pod pritiskom (visokim pritiskom), koristi manje količine vode.

Mikroorosavanje
Mikroorošavanje – tehnika zalivanja

Za granicu između orošavanja i mikroorošavanja uzima se emiter čiji je proticaj manji od 0,2 m³/h. Ukoliko se uporedi sa proticajem prosečnog top rasprskivača, koji može isporučiti i preko 10 m³/h,  predstavlja ogromnu razliku u količini vode koja se zahvata i distribuira na zalivnu površinu u jedinici vremena. To ukazuje da se mikroorošavanjem racionalnije koriste vodni resursi, da se smanjuje količina vode koja ispari, kao i količina vode koja se procedi kroz zemljište.

Rezultat takvih karakteristika je da se pospešuje efikasnost primenjenog navodnjavanja.

Mikroorošavanje može se koristiti u svrhu zaštite od mraza

Velika pogodnost sistema mikroorošavanja (kao i klasičnih rasprskivača manjeg kapaciteta, cca 0,2–3 m3/h) jeste što se u kritičnim periodima, kada se javljaju kasni prolećni mrazevi, može koristiti i u svrhu zaštite od mraza.

To je naročito značajno za našu Zemlju u kojoj se, na pojedinim lokalitetima, vrlo često javljaju jesenji i prolećni mrazevi koji narušavaju kvalitet plodova i visinu prinosa.

Uređajima za distribuciju vode sistem mikroorošavanja isporučuje vrlo sitne kapi stvarajući maglu iznad površine terena. Na taj način se u kritičnim prolećnim periodima povoljno deluje na mikroklimat. Druge pogodnosti ovog sistema jesu što se njegovom primenom ne narušava struktura zemljišta i što se folijarno primenjena sredstva ne spiraju sa lišća.

Sa aspekta organske proizvodnje, navodnjavanje mikroorošavanjem, kao i navodnjavanje rasprskivačima malog i srednjeg kapaciteta, pogodni su za primenu.

 Kap po kap (drop by drop) – da li je najefikasniji način zalivanja?

Ovu metodu bi, pogotovo u organskoj proizvodnji, trebalo primeniti gde god je to moguće. Primenom sistema kap po kapu u velikoj meri se racionalizuje potrošnja vode, što je za organsku poljoprivredu od velike važnosti.

Sistem kap po kap
Zalivanje sistemom kap po kap

Metoda navodnjavanja kap po kap (slika iznad) koristi manje količine vode od svih prethodno pomenutih metoda. Najvažnije je da se sistemima kap po kap voda isporučuje direktno u zonu korenovog sistema biljaka, čime su prilike za ispiranje hranljivih elemenata zemljišta (asimilativa) svedene na minimum.

Na taj način korenov sistem biljaka lakše koristi vodu iz zemljišta i sve hranljive materije koje su rastvorene u njoj. Samim tim, manje se iscrpljuju vodni resursi (manje i nego mikroorošavanjem). Osim toga, eliminiše se štetno delovanje navodnjavanja i same poljoprivrede na životnu sredinu, što je korisno za organsku proizvodnju.

Pored toga, za razliku od većine prethodno predstavljenih metoda, u sistemima kap po kap nema isparavanja i površinskog oticanja. Svi prethodno navedeni pozitivnim efektima ovog sistema, ukazuju na to da je sistem navodnjavanja metodom kap po kap najefikasniji način zalivanja. Osim toga,  širenjem primene sistema kap po kap štite se vodni resursi i zemljišta kako u kvalitativnom, tako i u kvantitativnom smislu.

Osim pozitivnih efekata  sistema kap po kap na ekologiju, važno je napomenuti i njegove ekonomske prednosti

Ekonomska prednost se ogleda u manjim troškovima za vodu i manjim troškovima za mineralna đubriva čiji se gradivni elementi čuvaju od ispiranja u dublje slojeve zemljišta.

Važna karakteristika „kap po kap“ sistema je njegova niska cena koja važi i za prateće (pomoćne) uređaje tih sistema: pumpe, filteri, dovodna i razvodna creva, fitinzi, dozatori.

Navedene pogodnosti sistema kap po kap idu u prilog intenziviranju njegovog korišćenja, naročito u organskoj poljoprivredi.

Međutim, za potrebe organske poljoprivrede, od velike je važnosti napomenuti da ovi sistemi mogu biti površinski i potpovršinski, kao i da među njima postoje bitne razlike. Prednost u navodnjavanju parcela na kojima se sprovodi organska poljoprivreda je na strani površinskog navodnjavanja metodom kap po kap.

Potpovršinsko navodnjavanje

Potpovršinskim navodnjavanjem se u samom zemljištu, odnosno podzemnim vodama mogu naći velike količine nitrita (NO2).  Nitriti mogu izazvati kontaminaciju podzemnih voda.

U aerobnoj sredini kakva je prisutna na površini zemljišta, nitriti iz vode za navodnjavanje se uz pomoć određenih vrsta bakterija lako oksiduju do nitrata. Takvi nitrati predstavljaju najpristupačniji oblik azota u zemljištu, a pritom nisu kontaminantni.

Potpovršinskim navodnjavanjem nitriti bi se našli direktno u zemljištu gde udeo vazduha nije veliki. U tom slučaju bi se javila veća verovatnoća pojave njihovog ispiranja, kao i njihovog akumulisanja u podzemnim vodama, što povećava stepen rizika od zagađenja.

Posmatrajući ovaj aspekt, površinskim navodnjavanjem kap po kap pod folijom, takođe bi postojali veći rizici od zagađenja.

U slučaju navodnjavanja pod folijom ili potpovršinskim navodnjavanjem ukopanim lateralima trebalo bi koristiti trake ili laterale za navodnjavanje, koji daju manju količinu vode u jedinici vremena.

Primera radi, ne bi bilo preporučljivo da poljoprovredni proizvođač koristi lateral ili traku propusne moći 20 l/h po dužnom metru, već cca 5 l/h po dužnom metru. Na taj način bi se manjom količinom upotrebljene vode smanjila mogućnost pojave negativnih efekata tj. zagađenja.

Suština  je u tome da manja količina nekog sredstva ili elemenata rastvorenog u vodi, pa i manja količina čiste vode, može poslužiti kao lek ili kao hrana svim biljnim kulturama. Međutim, u slučaju većih količina tih istih materija i/ili vode onda one mogu predstavljati uzrok mnogih bolesti i oboljenja.

Negativnost potpovršinskog navodnjavanja može biti i kretanje korena ka izvoru vode. U ovom slučaju je to kapaljka, čime se lateral i/ili kapaljka, može oštetiti. Da bi se ovo izbeglo koristi se adekvatno hemijsko sredstvo kojim se lateral premazuje kako bi ga korenov sistem zaobilazio (što u organskoj proizvodnji ne bi bilo preporučljivo).

Dipl. inž. poljoprivrede Miloš Pavlović

leave your comment

Top